MJERILO KARTE

Mjerilo je odnos između umanjenih udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti u prirodi. Nacrtani elementi na karti nisu raspoređeni svojevoljno. Usprkos umanjenoj površini, prikazani teren na karti ima sačuvan međusobni raspored i povezanost odgovarajućih elemenata kao u prirodi. Od mjerila ovisi koliki dio i kako točno će biti prikazan na karti. Veće mjerilo je točnije i podrobnije. Pojedinačni elementi predstavljeni su u cjelini koja odgovara stvarnom stanju. Usporedimo li mjerila, veće je ono koje detalje čini manjim i obrnuto, ukoliko je detalj na karti krupniji mjerilo je veće. Mjerilo je na svakoj karti označeno u obliku brojčanog omjera, grafički ili kao neposredna, opisna informacija.

BROJČANO ili NUMERIČKO MJERILO kod kojih je odnos između karte i prirodnih udaljenosti izražen u obliku odnosa (1:15 000), ili u obliku razlomka (1/15 000). Brojnik numeričkog mjerila je jedinica mjere za dužinu na karti, a nazivnik nam kaže koliku dužinu ta jedinica mjere na karti predstavlja u prirodi.

GRAFIČKO ili LINEARNO MJERILO je izraženo (što mu i ime kaže) grafički, crtežom. Na kartama je prikazano kao dužina s nanesenom i brojevima označenom skalom. S grafičkim mjerilom, uspoređivanjem, bez računanja dobijamo vrijednost dužine u prirodi i obrnuto.

OPISNO ili NEPOSREDNO MJERILO je dato u obliku rečeničnog obrazloženja: jedinica mjere na karti odgovara određenoj dužini u prirodi. Primjer: na karti mjerila 1:15 000, 1 mm na karti, iznosi 15 metara u prirodi.

Veoma je važno znati mjeriti udaljenosti na karti i primjenjivati u prirodi. Razdaljine na karti izmjerimo milimetarskim mjerilom, te pogledamo u kojem je mjerilu karta izrađena. Potom milimetarski iznos pomnožimo sa mjerilom karte i dobijemo iznos u metrima u prirodi. Primjer: karta je u mjerilu 1:15 000, a udaljenost između točke A i B iznosi 24 mm. Ako znamo da 1 mm na karti predstavlja 15 m u prirodi, tada nam je jasno da ćemo 24 pomnožiti s 15 i dobiti da se točka A nalazi 360 m od točke B. Ovo vrijedi i za sva ostala mjerila.

Razdaljine u prirodi mjerimo koracima. Brojenje koraka je star, dobar i jednostavan način mjerenja udaljenosti. Orijentacisti kao i rimski vojnici broje duple korake. Naime, brojimo uvijek kada stanemo desnom ili lijevom nogom na zemlju. Važno je pritom da svatko za sebe odredi s koliko duplih koraka prijeđe udaljenost od 100 metara. Možda niste znali da je milja udaljenost koju su prelazili prosječni rimski vojnici s tisuću duplih koraka. Za ovakvo mjerenje udaljenosti moramo uzeti u obzir i konfiguraciju terena, jer na većim uzbrdicama pravimo kraće korake, a na nizbrdicama duže.