INTERPRETACIJA IZOHIPSI (SLOJNICA)

Izohipse su crte koje na karti povezuju točke iste nadmorske visine. Da bi to lakše razumjeli, zamislimo da neko usamljeno uzvišenje presječemo s više vodoravnih (horizontalnih) ravnina, položenih na jednake (ekvidistanične) vertikalne dijelove. Sve točke jednakih visina međusobno povežemo i dobijemo niz linija - izohipse.

Kada takvo prerezano uzvišenje preslikamo na vodoravnu ravninu, dobit ćemo sistem krivih linija, na osnovu kojih ćemo dobiti sliku odgovarajućih reljefnih oblika. Vertikalni razmak između dvije susjedne izohipse nazivamo EKVIDISTANCA.

Ona je na svakoj karti po IOF normama obilježena pored mjerila velikim ili malim slovom e i brojem koji označuje razmak između izohipsa u metrima. Izohipse su u pravilu prikazane smeđom bojom. Osnovne izohipse, koje odgovaraju ekvidistanci, prikazane su tankom neisprekidanom linijom. Zbog bolje preglednosti, svaka peta izohipsa prikazana je debljom linijom i nazivamo je glavna izohipsa.

U slučaju da nam osnovne linije ne mogu predočiti dovoljno konfiguraciju terena, upotrebljavamo pomoćne izohipse koje su prikazane isprekidanom tankom linijom. One se najviše koriste u ravničarskim predjelima, gdje su osnovne izohipse udaljene jedna od druge toliko da razmak između njih ne može prikazati sve terenske oblike (slika).

Na kartama gdje ima mnogo različitih oblika reljefa i gdje je otežano praćenje nagiba terena, pad terena označen je sa tankim kratkim crticama okrenutim u smjeru pada terena, postavljenim okomito na izohipse. (slika)

Da bi smo prepoznali vrh, vrtaču, greben, uvalu i druge terenske forme, moramose držati nekih pravila koja će nam pomoći da što bolje uočimo kako koja skupina izohipsi predstavlja određenu terensku formu:

GREBEN - predstavljen je tako što su izohipse koncentrično postavljene "od uzvišenja"
UVALA - predstavljena je koncentričnim izohipsama okrenutim "prema uzvišenju"
VRTAČA /UDUBLJENJE - predstavljeno je kao uzvišenje, s tim razlikom što je na najnižoj izohipsi ucrtana padnica
VRH /UZVIŠENJE - predstavljeno je koncentričnim krugovima, ili oblicima sličnim krugu.
JARAK /USKI ŽLJEB - prikazan je slično uvali, ali je po dnu postavljena deblja linija koja označuje polozaj i smjer jarka

Osim prepoznavanja terenskih formi, veoma važnu ulogu za dobro i pravilno "čitanje" karata ima karakter pada terena. Logično je da se sa svakog uzvišenja teren spušta, a iz podnožja diže. To je na karti veoma lako uočiti, ako je prikazano uočljivo uzvišenje. Međutim, ako je karta puna različitih terenskih oblika, tada je veoma teško pratiti karakter pada terena. Na mnogim takvim kartama pomažu nam izohipse. Ukoliko njih nema, veoma je teško uočiti razliku između uzbrdice i nizbrdice, grebena i uvale i sl.

Zbog toga moramo dobro naučiti kako se koja terenska forma prikazuje izohipsama, pa tek onda prijeći na uočavanje karaktera pada terena na kartama. Najbolji način učenja karaktera pada terena je kretanje u prirodi s kartom i uočavanje terenskih formi.

Na taj način uočavamo kako koja skupina izohipsi predstavlja određenu terensku formu.