NOĆNA MORA iliti Woodoo čarolije

U jutro odlazim na Platak. Obilazim domove i pripremam ih na dolazak skandinavaca. Postavljam start sa Cindrićem, odlazim u šumu postaviti 10-ak KT, magla. OK, vidi se. Vraćam se u dom, čekaju Marin i Toni. Odlaze u šumu. Oko 15:30 stiže poruka od Pea: oni su 70 km prije Splita na autoputu. Gledam vani, magla sve gušća. Vraćaju se Marin i Toni - u šumi se jako slabo vidi... Pada mrak, oni odlaze u Rijeku, ostajem sam. Zovem Marina, javlja da je vozio 5 km/h do glavne ceste, od magle se ništa ne vidi... Noćna mora5! Kako će busevi na Platak? Odlazim u veliki dom, NE VIDIM CESTU!!! Dva puta sam s autom na livadi, van ceste... Oko 19:30 stiže poruka VRBOVSKO! ŠTO!? Moram pred njih, neće uspjeti po ovoj magli doći na Platak. Vozim prema izlazu Oštrovica. Do glavne ceste trebam 35min! Vidljivost 0,5m! Oko 20:30 stižem na naplatne kućice na Oštrovici. Šaljem poruku da ih čekam na izlazu i da je gusta magla... Pola sata čekam odgovor... Noćna mora6. Oni su tek kod Ogulina. Vrbovsko je bilo očito pogrešno, bili su negdje u Lici... Čekam... 22:00 vijesti na radiju: "Sutra u cijeloj Hrvatskoj sunčano vrijeme bez oborina, osim na riječkom području gdje se očekuje povremeno slaba kiša i magla u gorju!" Noćna mora7. Hladno... Svako toliko palim auto da se zagrijem, svako malo izlazim i buljim u naplatne kućice... 23:00 tamnoplavi kombi dolazi... Okreće se, parkira iza mene... Gledaju me... Policajci u civilu... Imate li dokumente?... Imam... Što ovdje radite?... Čekam dva švedska autobusa da ih odvedem na Platak... ???... Jedan pored mene, drugi u kombiju provjerava dokumente... Nakon 10-ak minuta izlazi policajac iz kombija... U redu je. Hvala gospodine... Ne odlaze, čekaju... 23:20 pojavljuju se busevi... Naplata... Kolona. Ostavljamo policajce. Vodim ih prema G. Jelenju, na pola puta magla... Skrećemo na cestu za Platak, brzina 8 km/h. Veliki busevi, problemi u zavojima... Znojim se... Oči kao u sove... Pogled svaki čas u maglu, pa u retrovizor... Svaki zavoj: "ok, prošli su..." Dolazimo na Platak. Zaustavljam buseve na početku livade, na raskršću za mali dom. Izlazi Peo... rukujemo se i govorim da se ljudi rasporede za smještaj (70 u veliki dom, 30 u mali dom). "Idite još 100m naprijed i parkirajte buseve!". Odlazim u mali dom da im javim da ljudi dolaze... Vraćam se na livadu... NEMA BUSEVA! Izlazim iz auta, gledam lijevo – desno, ništa ne vidim... Idem prema velikom domu... Busevi stoje na cesti... Ne mogu se okrenuti... Noćna mora8.

Pokušavamo okrenuti barem jedan bus... Nema šanse, ne vidi se ništa. Ljudi se iskrcavaju, 70 ih odlazi u veliki dom... Domar poludio, tjera ljude da prvo večeraju, jer njegovo osoblje mora na spavanje... Noćna mora9. Uspijevam nekako uvjeriti gazdu doma, predaje ključeve od soba. Skandinavci umorni, kulturni i mirni... Odlazim na cestu, 30 ljudi sa stvarima priprema se za pješačenje do malog doma (1 km)! Punim moj Punto do čepa s najvećim torbama...Vozim 4 km/h, oko mene ljudi, ne vide ništa, drže se za auto! LUDILO!!! Dolazimo do malog doma... Gazdarica i osoblje pomažu ukrcavati stvari... Smještaju ljude... Večera... Gazdarica viče na mene da nešto pojedem, ne mogu, umoran sam... Kuha mi kavu u 01:30. Godi... Pozdravljam ih i idem u veliki dom da vidim što se tamo događa... Naravno, gazda šviče na mene, ljudi su ok, večeraju. Pozdravljam Pea i odlazim doma printati startne liste...

Magla užasna... U 03:15 stižem doma, vadim laptop i printer, spajam, otvaram program, provjeravam liste, mijenjam, print... PRAZNE STRANICE!!!! Noćna mora10. Prazan toner? Ne može biti, novi je, nije printano više od 50 stranica... Što sad? Mozak radi, pa ne radi...Eureka! Uzimam fen iz kupaonice, uključujem grijalicu. 10 min, probam, pojavljuje se crnilo... Još 10 min... SLOVA! Uf... Printer je cijeli dan bio u prostoriji u velikom domu na vlazi. Sjetim se, na Platku je magla, kako će ljudi iz malog doma doći do starta? Otvaram OCAD, crtam kartu kako doći do starta... 04:15... U fotelji pokraj kompa zatvaram oči, kunjam... 05:00 kuham kavu, budim suprugu i sina... Tuširanje, oblačenje. 06:15. Krećemo...

SUBOTA

Skoro je 7 sati, nikad duže do Platka... magla, ali sviće pa se nešto i vidi. U malom domu lijepimo obavijesti i startne liste, gazdarica kuha kavu za nas (naravno, ne daje da platimo)... Predivan osjećaj. Brzo pijemo i odlazimo do velikog doma... Na ulazu moja ekipa čeka... rade... Marin, Toni i Edi idu paliti SI stanice u šumu, ostali na start, ja pripremam laptop... Lagana nervoza... Idem gore vidjeti u restoran, ljudi se pomalo sakupljaju, doručkuju... Ok, sve je u redu... Naručujem kavu, naravno moram platiti... Neka... Nikad me nije počastio barem sa čašom mineralne... Neka. Bitno je da su ljudi zadovoljni.

Vraćam se do laptopa, ljudi pristižu, mijenjaju kategorije iz dužih u kraće :). Svi neopisivo mirni i tihi... Milina. Sve teče začuđujuće brzo (vide se poboljšanja Stefanovog novog programa OE V.11 Pro, koji se sada prvi put, možda čak i u svijetu, koristio - izašla prije 15 dana finalna verzija), ja po prvi put zadovoljan. Odlazim do starta, male poteškoće su sami starteri na vrijeme riješili, sve štima...

Natrag do laptopa, moja supruga i Nela slažu poklone od firme Mungos... Lijepo za vidjeti... Počeo start... Iščekivanje prvih natjecatelja u cilju... Nervoza... Prvi dolazi... Očitava čip... MP! Gledam ga, čovjek se smije, zahvaljuje, rukuje se...??? Drugi na cilju... MP! Rukuje se, smije se...??? Noćna mora11. Što se to događa? Krivo postavljene KT? Nemoguće! Sve smo provjerili! I Marin i Toni i Edi su došli sa ispravnim perforacijama! ??? Opet ulaze u cilj natjecatelji, opet MP! Katastrofa!!! I tako 10-ak puta. Tresem se... najednom, evo natjecatelja s ispravnim perforacijama, drugi, treći, četvrti... Malo mi je lakše. Svi čestitaju. Meni upitnici u glavi. Prvi elitaš, vrijeme 57:40. Ne vjerujemo. Provjera... Sve ok! Gledamo čovjeka kao u duha... Po magli istrčati stazu dugu 7250m sa 355m visinske po mokrom kamenju... Šok. Karl Walheim gleda prolaze, gleda mene i kaže:"This is the best courses and map in all tour. Thank you very much!". Svi na cilju se pogledavamo, ne vjerujemo, Marin mi pruža 5! Meni ništa jasno... Dolaze drugi, poklanjaju majice, šalove, poklone, svi hvale, pa čak i naš Tome... Stižu ostali, sve u redu. Ljudi koji su odustali, odustali su zbog slabe vidljivosti na stazi i nemogućnosti čitanja karte. Odustali su da budu spremni drugi dan u Veneciji. Mahom sve natjecatelji 75+. Svaka im čast.

Jedan detalj, pouka našim natjecateljima! Ulazi žena u cilj (mislim, preko 60 godina), stavlja čip u stanicu... MP! Gleda mene, I MENI SE ISPRIČAVA JER JE UZELA KRIVU KARTU!!! Trebala je trčati 2,5 km, a istrčala 4,5 km sa 250 uspona i prošla cijelu stazu!!! Zbog takvih stvari se voli orijentacija.

Do kraja natjecanja sve u redu. Pripremamo proglašenje...Tea čita, kažu odlično... ja još uvijek kod laptopa, sređujem rezultate. Stižemo ja i Damir na sami kraj... Peo nam čestita na odličnoj organizaciji. Svi polako odlaze... mi ostajemo sakupiti KT i opremu. Ja i obitelj odlazimo u mali dom pitati kako je sve prošlo, gazdarica oduševljena, raspričala se... Daje nam ručak, ne da da platimo, ipak, plaćamo hranu, neugodno nam je, ona piće. Hvala.

Vraćamo se u veliki dom, skupljamo još opremu...Moja ekipa torpedaša ide na ručak, normalno, naplaćuje se 50 eura... Plaćam svoju kavu... Odlazimo doma. Dolazim doma u 17:30, odmah za laptop, šaljem rezultate Peu... Zaspao sam za laptopom....

Ne ponovilo se!